Lako je
Izgubiti tlo pod nogama
Dve sekunde
Jedan pogled
Previše poznata magla
Smejem se sebi u bradu zbog nečega
Što si rekao prošle nedelje
U prolazu
Pa zastanem i shvatim
Opet sam nadrljala
Izdvajaš se iz gomile
Na mudar, sanjalački,
Nevin
Najgori mogući način
Slušaš me dok ti pričam šta volim
i koja mi je omiljena
Boja
A pogled ti se stapa s horizontom
Gledam u čuperak na čelu
Tako zreo, a i dalje dečak
Stomak zatreperi svaki put
Kad mi dovršiš rečenicu
A ja se pravim da nisam primetila
koliko se slažemo
Gledaš me nestašno
I u isto vreme brižno
Prekorno komentarišeš
Svaku moju glupost
A ja se pravim da te ne podnosim
Dok nastavljam
Razgovori nam mirišu na Italiju
Domaće vino
I tiramisu
Osećam tvoj pogled na sebi
Dok ne gledam
Okrenem se
Ti gledaš u stranu
Suzbijam smešak
Jurimo se pogledima
Kao u ‘Pre svitanja’
Ne umem da pobegnem
Mami me udobni nemir
Dok smo sami,
U sobi punoj ljudi
Kladim se sa sobom
Jesi li novi haos na pragu
Ili mirna luka
Ne znam
Ali znam da plavlje od ovih
Još nisam upoznala
Leave a comment