Opet si mi došao u san
Nenajavljen
Pomutiš mi jutra, da bih te danima
Zaboravljala
Pa mi, za tren, celu priču
Vrati miris
Naše pesme.
Stojiš tako i smeješ se
Uživaš u ovome,
Stranče,
Da, stranče.
Predugo te nema
Za bilo koju drugu ulogu.
Uvek si bio dobar u snovima
Dođeš mi, bez stida
Nasmejan
Zaštićen činjenicom
Da si na javi ipak predaleko.
Dozvolim sebi da zaplivam,
Samo malo,
Uspomenama
A nikad nisam bila dobar plivač.
Nađem se gde ne bih smela,
Pred odavno zaključanim kovčegom
Okrenem se, da ne diram
U svetu prašinu
Zakopam te dublje nego prošli put,
I pišem o drugim snovima:
Onim što se odvijaju na javi.
Sve dok jednog dana
Ponovo ne zaspim.
Šta ću, stranče, kada ne znam
Da za tebe ne znam.
Leave a reply to Danijel Matic Cancel reply