Trešnja

Otvorim prozor, nova sezona
Miris aprila srce mi dira
Smeje se duša, ali i boli
Poznata seta ne da joj mira

Klupa u parku, ptičica sleće
Plava joj krila, a rep još raste
Pratim je tiho, zapravo vidim
Gnezdo u štali što prave laste

Podignem glavu, drvo u cvetu
Ponosno stoji, krošnja mu bela
Pogled mi luta, a misli lete
Do stare trešnje, na kraju sela

Pod trešnjom stara češe se svinja
A malo dalje eno ga stado
Tu je i Cujka, još repom maše
I prolaznike pozdravlja rado

U smederevcu pucketa vatra
Kućom miriše ispečen hleb
Kafa se kuva a tata vadi
Iz šifonjera domaći med

Braća se smeju, zbijaju šale,
Kuća je puna, prelep je dan
Smejem se i ja, sve natenane
Ko da sam s njima, da nije san

Između nekad i sada - milje
Daljinu čežnjom svaki put platim
Srca su blizu, pa je svet mali
Gde god da odem, uvek se vratim

Čekaj me proleće, evo me, idem,
Trošni me putevi najbolje znaju
Mama me čeka na kapiji
U cvetnom maju, u rodnom kraju

Leave a comment